Prije nekoliko mjeseci u Sarajevu je održana međunarodna konferencija koja se bavila naslijeđem Haškog tribunala. Bili su prisutni prvi ljudi tužiteljstva i suda ove međunarodne pravne institucije. U ime države Bosne i Hercegovine, prilikom ceremonijalnog otvaranja, skup je pozdravio predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović. Kao “poznati svjetski pravni ekspert” ukorio je zvaničnike Tribunala zbog primjene, kako je utvrdio, pravnog nonsensa “udruženog zločinačkog čina”. Kao građanin ove zemlje osjećao sam se neprijatno, ali nije se moglo reagovati jer je Čovićev govor upakovan u svečanu ceremoniju otvaranja konferencije.

Reagovao sam na prvom panelu kada sam rekao da najmanje što mogu uraditi jeste da se ogradim od sramne i bezobrazne zloupotrebe pozicije jednog od trojice članova Predsjedništva moje države. Rekao sam tada da je neshvatljivo dokle taj čovjek može ići štiteći svoj interes, jer u tom “udruženom zločinačkom činu”, kada bi se knjiga izlistala do kraja, našlo bi se i ime Dragana Čovića. Koristio je usluge “hercegbosanske” šestorke koja je pravosnažno osuđena u Haagu na ukupno 111 godina zatvora, između ostalog, i zbog protivpravnog hapšenja i zatvaranja u logore. E, u naumu da rastereti pritisak u logorima “trebovao” je Čović zatvorenike za rad u Sokolu, na čijem je čelu bio. I kojeg je upropastio.

I kada je njegove ideološke pajtaše sustigla zaslužena kazna, Čović je požurio da podmetne bosanskohercegovačke Hrvate. Badava što svi, kao papagaji, ponavljaju da je kazna izrečena pojedincima, “prvoborac za Herceg-Bosnu” je odmah poturio narod. A narod k’o narod, šuti i trpi. U njegovo ime klikću čovići, krište, karamatići, ljubići... I požurili u Zagreba da se međusobno tješe.

U tom nacionalističkom zagrljaju prenemažu se, čude i jecaju li jecaju. Spominju i nekakvu reviziju izrečene presude, kažu ići će i do Ujedinjenih nacija. Krik Dragana Čovića je bio najglasniji, najprimitivniji i najopasniji. Utvrdio je ni manje ni više da je “haška presuda bh. šestorici zločinačka prema svakom časnom predstavniku HVO-a i hrvatskom narodu”. Hoće li ovu novu podvalu prepoznati narod u čije ime nastupa Čović? Teško, kao što niko ne prepoznaje ideologiju koja u Mostaru motiviše jurišnike na Partizansko spomen-groblje kao antifašističko obilježje; kao što se ne prepoznaje politika aparthejda o dvjema (nacionalnim) školama pod jednim krovom koje je osmislio HDZ; kao što se ne prepoznaje (ne)konstitutivnost Srba u kantonima kojima Dragan Čović i njegov HDZ vedri i oblači; kao što se ne prepoznaje da se najdublji socijalni sunovrat naroda, koji se pretvara u neku vrstu egzodusa, u čije ime nastupa Čović poklopio sa njegovim mandatom u Predsjedništvu BiH; kao što se ne prepoznaje da je zbog privatnih apetita vođe skrenut i jedan vodotok da bi Čović sagradio svoju rezidenciju; kao što, kao što..

Čovjek koji je sebe i svoje slijepe sljedbenike samoinicijativno proglasio “nositeljima europskih vrijednosti” nedavno, ne trepnuvši, izjavi kako je HDZ odlučan u žestokom otporu (nije objasnio u čemu će se ogledati ta njegova žestina, a žestinu hercegbosanske stvarnosti osjetio je tokom rata veliki broj nehrvata) građanskom konceptu vlasti u BiH jer to, kako ovaj nacionalista misli, može biti pogubno za BiH. Zar za građane BiH ima išta pogubnije od života kojeg su mu skrojili nacionalisti sve tri bosanske boje? I opet Čović podvaljuje građanima: - Naš cilj su Evropska unija, NATO itd.

I da se vratim “zločinačkoj presudi”. Biće zanimljivo pratiti kako će na ovu besprimjernu reakciju jednog nacionaliste, a “nositelja europskih vrijednosti”, reagovati sama Evropa. Hoće li predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar- Kitarović, govoreći u Savjetu bezbjednosti UN-a, zatražiti formiranje ad hock suda koji bi sudskom vijeću koje je izreklo “zločinačku presudu” sudio zbog udruženog zločinačkog poduhvata prema hrvatskom narodu i u BiH i u Republici Hrvatskoj. Neće to gospođa Kitarović uraditi jer dobro zna da bi to značilo otvaranje Pandorine kutije iz koje proviruju slučajevi “a la Gotovina”, kada je presuda u hrvatskom nacionalnom korpusu dočekana kao vrhunac međunarodne pravde.

Kao “nositelj europskih vrijednosti”, Čović je “zločinačku presudu” vezao i za konstitutivnost Hrvata u BiH. Iako to jedno sa drugim nema nikakve veze, Evropejac, koji skreće vodotoke, dobro zna da može biti od velike koristi ako se nacionalistička oluja, koju ovih dana podiže, usmjeri i u jedra “zna se” koje stranke.

Komentar Sinana Alića, predsjednika Fondacije Istine Pravda Pomirenje, objavljen u Oslobođenju, 5. decembra 2017