Presuda gospodinu Iliji Jurišiću je još jedan pokušaj revizije historijskih činjenica o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima i nepravda za sve patriote i branioce države Bosne i Hercegovine
U ime žrtava i svijedoka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima, u ime američkih i kanadskih Bošnjaka od kojih je večina na silu protjerana iz svoje domovine, Institut za istraživanje genocida, Kanada oštro osuđuje presudu Odjeljenja za ratne zločine Specijalnog suda u Beogradu, koji je osudio bosanskohercegovačkog građanina i patriotu gospodina Iliju Jurišića na 12 godina zatvora, neprihvatljivom, sramnom i skandaloznom, političkom presudom koja ugrožava  istinu i pravdu,  atakuje na državu Bosnu i Hercegovinu i sve njene građane, atakuje na dobrosusjedske odnose, mir i suživot u regionu i šire i pokušava reviziju historije. Na ovaj način žrtva i agresor su izjednačeni u smislu da se napad na Ideju Bosne i bosanski duh prikazuje kao odbrana, a patrioti koji su branili tu ideju među kojima je i Ilija Jurišić, prikazuju kao zločinci. Odluka je sramna i skandalozna i u funkciji je scenarija zamagljivanja izvršenih zločina nad žrtvama Prijedora i iskopina posmrtnih ostataka u najvećoj, masovnoj grobnici u Evropi posalije Drugog svijetskog rata, Tomašica, a posebno je sračunata da se olakša pozicija pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju ratnim zločincima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću

Ova sramna presuda predstavlja još jednu u nizu političkih presuda, kroz koje Srbija u očima svjetske ali i domaće javnosti nastoji izjednačiti ulogu ubijenog i ubice. Presuda pokazuje dvoličnost pravosuđa u Srbiji koje umjesto utvrđivanja istine i pravde proganja bosanskohercegovačke građane i patriote u pokušaju da izjednači odgovornost za agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini. Presuda je i primjer napada na građane i građanke Bosne i Hercegovine, ljude koji su bili nosioci njene odbrane u agresiji i genocidu, kada je napadnuta Ideje Bosne i bosanski duh.  Ideja Bosne i bosanski duh se i danas napadaju kroz oslobađanje ratnih zločinaca, osude i teror nad nevinim, diskriminaciju i maltretiranje povratničke manjine u manjem entitetu, kršenju i oduzimanju osnovnih ljudskih prava i sloboda Bošnjaka u manjem entitetu.

I pored raznih međudržavnih sporazumima Srbija ne želi Bosnu i Hercegovinu kao ravnopravnog državnog partnera. Srbija takvim odnosom negira suverenitet, nezavisnost i državni integritet Bosne i Hercegovine. Smatramo da ova činjenica treba biti sasvim dovoljna da organi države Bosne i Hercegovine odmah reaguju. Zato pozivamo nadležne organe države Bosne i Hercegovine da stave van snage potpisane protokole sa Srbijom i da se odrede prema kontinuiranom negiranju državnosti  Bosne i Hercegovine od strane Srbije.
Kada je Bosna i Hercegovina postala nezavisna, suverena, međunarodno piznata  država i punopravna članica Ujedinjenih nacija, beogradski Generalštab bivše Jugoslovenske narodne armije je trebao odmah prestati kontrolirati vojnu opremu u Bosni i Hercegovini. Pošto to nije uradio Generalštab snosi punu krivičnu odgovornost za žrtve na Brčanskoj Malti u Tuzli ili u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, pogotovo što su istu takvu vojnu imovinu u drugim krajevima Bosne i Hercegovine ostavili lokalnom stanovništvu, u brojnim slučajevima i pripadnicima raznih paravojnih formacija.  Ako je vojna oprema bivše Jugoslovenske narodne armije stacionirana u Banjoj Luci pripala civilima isto pravilo je moralo važiti i za Tuzlu, Sarajevo i druge gradove u Bosni i Hercegovini. Da se nešto tako desilo ne bi bilo "Tuzlanske kolone". Zbog toga pravi krivci za pogibiju nedužnih mladića na Brčanskoj Malti 15. maja 1992. godine su generali stacionirani u beogradskom Generalštabu bivše Jugoslovenske narodne armije, koji su svjesno zaključili da vojna oprema iz tuzlanske kasarne pripada njima, a ne građanima Bosne i Hercegovine. To jasno govori da Apelaciono vijeće Okružnog suda u Beogradu mora odmah poništiti presudu protiv Ilije Jurišića i pokrenuti novi proces, ali ovaj put protiv generala koji su te mladiće poslali u smrt.
Pozivamo Srbiju da se suoči sa svojom krvavom agresivno-genocidnom prošlošću, te da njeno pravosuđe se u žalbenom postupku protiv gospodina Ilije Jurišića bavi činjenicama a ne politikanstvom. Istovremeno pozivamo pravosuđe u Srbiji da sankcionira zločine koje su počinili građani Bosne i Hercegovine u vrijeme agresije i genocida, a zatim se sklonili u Srbiju i preuzeli državljanstvo te zemlje, gdje su sada slobodni građani. Ovakvim radom srbijansko pravosuđe pokazuje da još uvijek funkcionira na način koji je bio uobičajan za vrijeme agresije i genocida. Ova nemoralna presuda je dokaz da u Srbiji ne funkcioniše pravna država, a zbog političke pozadine ove kazne Sud u Beogradu je izgubio kredibilitet.
Pozivamo političke lidere države Bosne i Hercegovine da odamh sprječe kontinuirano ponižavanje i ugrožavanje slobode kretanja građana Bosne i Hercegvin. Iste subjekte pozivamo da sprječe pravosudni linč građana koji su se usudili braniti Bosnu i Hercegovinu  od agresora. Nikakve montirane presude ne mogu i neće ukaljati obraz bosanskohercegoačkih branioca  koji su časno branili svoje porodice, svoje gradove i svoju državu.
Ova presuda takođe pokazuje da Srbija ne polaže značaj u odnosima sa susjedima u regionu, te da Srbija nije spremna da se odredi prema agresorsko – genocidnoj prošlosti, što postaje glavna opstrukcija u normalizaciji državnih odnosa u regionu, a što se mora imati u vidu prilikom odobravanja statusa Srbiji za ulazak u evroatlanse integracije.
Institut zaistraživanje genocida, Kanada poručuje da će ostati na strani istine i pravde, te da će se zajedno sa kanadskim i američkim organizacijama za zaštitu ljudskih prava i sloboda boriti da se konačno nađu i zažive mehanizmi zaštite bosanskohercegovačkih građana od ovakvih i sličnih montiranih procesa pred pravosuđem Srbije. Krajnje je vrijeme da patrioti Bosne i Hercegovine prestanu biti progonjeni od strane srbijanskog pravosuđa.

Na kraju Institut za istraživanje genocida, Kanada konstatuje da je žalosno i poražavajuće za Evropu da Hrvatska i Srbija postaju dio Evrope prije Bosne i Hercegovine, koja je Idejom Bosne i bosanskim duhom genetski povezana sa temeljnim idealima koje slijedi ujedinjena Evropa I svijet. Zato će Institut za istraživane genocida, Kanada zajedno sa partnerskim organiyacijama tražiti od kanadskih i američkih inistucija mnogo veči angažman kako bi Bosna i Hercegovina što prije ušla u Evropsku uniju. Je li moguće da će Srbija i Hrvatska koje se još nisu oslobodile agresivno-genocidnog nasljeđa Miloševića i Tuđmana postanu dio Evropske unije? Odgovor na ovo pitanje je da  Evropa ne može biti potpuna bez Bosne i Hercegovine.

Infromativna služba Instituta za istraživanje genocida, Kanada
OBRAZLOŽENJE
Presuda gospodinu Jurišiću se ne zasniva na istini i pravilnoj primjeni zakona
1. Odjeljenja za ratne zločine Specijalnog suda u Beogradu nije postupilo po uputama Apelacionog suda i ne osvrćući se na te upute je de facto ponovilo svoju presudu iz 2009. godine. Ovom sudu je bilo naloženo da kaže zašto se poziva na sporazum Republike Bosne i Hercegovine sa SR Jugoslavijom iz aprila 1992. godine.
2. Sud je ostao pri tome da sporazum postoji, iako je u sudu Westminster u Londonu u predmetu Ejuba Ganića neosporno utvrđeno i u presudi tog suda navedeno da je Milan Petrović, zamjenik okružnog tužioca za ratne zločine u Beogradu, kao svjedok pred navedenim sudom, priznao da sporazum ne postoji. Ne postoji i ničim nije ni mogao biti dokazan sporazum između lokalne vlasti i tadašnjeg komandanta kasarne Jugoslovenske narodne armije "Husinjska buna" u Tuzli pukovnika Mile Dubajića.
3. Okružni sud u Beogradu je zanemario činjenicu da JNA od 27. aprila 1992. godine de jure ne postoji, jer je od tog datuma, a na osnovu Ustava SR Jugoslavije, ona je regularna vojna sila samo na teritoriji Srbije i Crne Gore.
4. Sud je zanemario i dokazanu činjenicu u spisu da su se vojnici bivše JNA povukli iz Tuzle prije 15. maja 1992. godine i da su u kasarni na dan 15. maja 1992. bili samo pripadnici paravojske tadašnje samoproglašene srpske republike koja je osnovana 12. maja 1992. godine u Banjoj Luci.
5. Sud je zanemario i činjenicu da su pripadnici vojske tzv. srpske republike otvorili vatru na pripadnike MUP-a Republike Bosne i Hercegovine koji su u toj situaciji postupili u nužnoj odbrani.
6. Sud je zanemario očiglednu krivicu Mile Dubajića koji je na kamione protivpravno natovario burad s gorivom, sanduke s različitom municijom i na sve to poredao svoje vojnike što je izazvalo pogibiju velikog broja ljudi.